Osnovni postulati
specijalne teorije relativnosti
Specijalnu teoriju relativnosti (STR) je izgradio Albert Ajnštajn 1905. godine. Ona razmatra fizičke pojave u inercijalnim referentnim sistemima koji se kreću brzinama bliskim brzini svetlosti u vakuumu:
U slučaju manjih brzina svi zakoni relativističke mehanike svode se na zakone klasične (Njutnove) mehanike. I u ovoj teoriji prostor je homogen i izotropan (međusobna rastojanja između tačaka su ista, oblik svakog predmeta je isti...), a vreme je homogeno (proizvoljna fizička pojava, u istim uslovima, traje jednako dugo bez obzira u kom trenutku počne da se dešava).
Prvi postulat Ajnštanovog principa relativnosti glasi:
Svaka fizička pojava se, u istim uslovima, dešava na isti način u svim inercijalnim sistemima.
Svaki fizički zakon u svim inercijalnim referentnim sistemima izražava se jednačinama istog oblika.
Svaka fizička pojava se, u istim uslovima, dešava na isti način u svim inercijalnim sistemima.
Svaki fizički zakon u svim inercijalnim referentnim sistemima izražava se jednačinama istog oblika.
Drugi postulat glasi (princip invarijantnosti brzine svetlosti u vakuumu):
Brzina svetlosti u vakuumu je ista u svim inercijalnim referentnim sistemima.
Brzina svetlosti u vakuumu je ista u svim inercijalnim referentnim sistemima.