Radioaktivnost
Pojava da neki elementi spontano otpuštaju nevidljivo zračenje zove se radioaktivnost.
Ovu pojavu privi je otkrio Anri Bekerel, krajem 19. veka, kod atoma urana (U). Kasnije su Marija i Pjer Kiri otkrili da element radijum (Ra) zrači znatno jače od urana.
Radioaktivno zračenje koje emituje radioaktivna supstancija, deli se na:
1. Alfa zraci su pozitivno naelektrisani zraci. To su ustvari jezgra atoma helijuma, tj. sadrže 2 protona i 2 neutrona (nazivaju se i alfa čestice).
2. Beta zraci su negativno naelektrisani zraci. To su brzi elektroni i zovu se beta čestice.
- Beta – minus zračenje: sponatano pretvaranje jednog neutrona u proton i elektron
- Beta – plus zračenje: spontano pretvaranje jednog protona u neutron
3. Gama zraci nisu naelektrisani; oni su elektromagnetni talasi malih talasnih dužina. Fotoni vrlo visoke energije (MeV). Nevidljivi su i vrlo prodorni (mogu proći kroz betonski zid debljine jednog metra, ali ne i kroz olovni zid iste debljine.)
Svi ovi zraci pri prolasku kroz čovekovo telo mogu izazvati veoma štetne biohemijske reakcije.
Radioaktivni raspad je spontani proces, na njega se ne može uticati, tj. ne može se ni ubrzati ni usporiti.
Pri radioaktivnom raspadu transformiše se jedna vrsta jezgara (nestabilna) u druga (stabilna ili nestabilna), a oslobađa se energija radioaktivnog raspada.
Pri raspadu jedan radioaktivni atoma pređe u svog potomka tako da se broj radioaktivnih atoma date vrste smanjuje u toku vremena, pa se smanjuje i intenzitet zračenja.
Pri radioaktivnom raspadu transformiše se jedna vrsta jezgara (nestabilna) u druga (stabilna ili nestabilna), a oslobađa se energija radioaktivnog raspada.
Pri raspadu jedan radioaktivni atoma pređe u svog potomka tako da se broj radioaktivnih atoma date vrste smanjuje u toku vremena, pa se smanjuje i intenzitet zračenja.